Tuzlak pronađen ukopan u Novoj Biloj

Ratni "tuzlanski konvoj" krenuo je iz Splita krajem maja 1993. godine, vozeći prijeko potrebnu humanitarnu pomoć za srednju i istočnu Bosnu. Od Hercegovine do srednje Bosne jedinice HVO-a izdvojile su i opljačkale desetine kamiona, a njihove vozače odvele i zvjerski ubile, iako su bili pod zaštitom britanskih snaga UNPROFOR-a. Nikad nije utvrđeno koliko je desetina vozača širom "puta smrti" ubijeno, a kamiona opljačkano. Dvanaest i po godina poslije zločina na Pješčari kod Viteza, porodica nestalog Hazima Grahića (57) iz Puračića kod Lukavca suočila se sa istinom. Njihov muž i otac identifikovan je DNK analizom i jučer ekshumiran iz katoličkog groblja Prahulje u Novoj Biloj, nadomak Travnika. Iznad mrtvačkog sanduka se nalazio križ sa oznakom TRA NN 3 (Travnik, neidentifikovan, broj 3). Vozio je žuti "FAP" oznaka 1921. Kamion sa brašnom nikad nije pronađen. Jučerašnjoj (srijeda) ekshumaciji prisustvovale su Hazimova supruga Muniba i kćerka Amela. Stotinjak metara dalje, još pod stresom vraćanja slika iz juna 1993. nalazio se sin Nedim, koji nam je ispričao šta se dešavalo te noći, kada je sa ocem vozio kamione preduzeća "Rad" iz Lukavca.

- Konvoj je krenuo nazad 22. maja, bilo je 726 kamiona, mi smo bili oko sredine. Pratio nas je britanski UNPROFOR, ali je HVO u jednom trenutku, 10. juna popodne, ispalio par "zolja", te oko transportera postavio mine. Onda su nas izdvojili i odveli na lokaciju Pješčara - Butići. Danas, dvanaest godina kasnije, došao sam na to mjesto, prisjeća se Nedim. Hazima i kamion je odveo golobradi mladić, za kojeg Nedim kaže da nije imao ni osamnaest godina.

- Kad je UNPROFOR saznao gdje smo, došli su i tražili da nas puste. Nas više od dvije stotine vozača su preko Vjetrenica u dva kamiona u kojima smo bili jedan preko drugog, prevezli i ostavili prema Zenici, kaže Nedim. Tokom zatočenja doživljavali su uvrede, prijetnje, te pozive da se vozači Hrvati odvoje, te pređu na "pravu stranu", što nijedan tuzlanski Hrvat nije prihvatio. O 40-satnom zatočenju kaže da su bili predmet psihičkog zlostavljanja, te tvrdnji da se "u Tuzli sprema pokolj Hrvata, te da oni HVO-u trebaju za razmjenu".

- Posebno im je teško palo što se naše kolege Hrvati, pa ni Srbi, nisu htjeli odvojiti, dijeleći našu sudbinu, kaže Nedim. Jučerašnju ekshumaciju predvodili su dr. Zdenko Cihlarž, sudski vještak iz Tuzle i kantonalni tužilac Srednjebosanskog kantona Vjekoslav Vavra, a provela je federalna komisija za traženje nestalih i MUP SBK. Šest godina nakon što su Hazimova djeca Nedim i Amela dali krv za DNK usporedbe, otkrivena je istina o njihovom ocu, a nakon forenzičke i sudske obrade, biće organizirana i dostojna dženaza ostataka jednog od ubijenih vozača iz "tuzlanskog konvoja". Na groblju Prahulje uočili smo još petnaestak križeva sa NN oznakama.

- Nedavno je eskhumirano lice srpske nacionalnosti iz Travnika. Od ove grupe tuzlanskih vozač tragalo se za pet - šest osoba, još je nepoznata sudbina Salke Memića, kazao nam je Zaim Kablar iz federalne komisije za traženje nestalih. Za sve u groblju sa NN oznakama uzeti su uzorci DNK, te se očekuje da se "podudare" sa bazom podataka Međunarodne komisije za traženje nestalih, koja proteklih šest godina uzima uzorke krvi od porodica više od 14.000 nestalih u posljednjem ratu.