Edo Maajka-preuzeto "Feral" Split

EDO MAAJKA, POPULARNI BOSANSKI REPER,

O NOVOM ALBUMU POD NAZIVOM "STIG'O ĆUMUR"

OSJEĆAM SE KO TORNJAK

Privlačim crnjak ko govno. I u privatnom životu i onako. Imam nekakve misaone konstrukcije koje su baš lijepe i fine za crnjaka. Treba mi kamaru vremena da izađem iz toga, kontaš... Ne znam, mislim da se na albumu ipak osjeća da sam sazrio, repam o svojoj generaciji koja sad ulazi u nekakve brakove, o brakovima koji tako nekako propadaju, o ljudima koji ne znaju kako da se ponašaju. Ne možeš biti neodgovoran, a neodgovorno se ponašaš i osjećaš. Prijelazno razdoblje za muškarca... Žena to lakše prođe, čini mi se ....

- Prvi intervju za Feral radili smo kad ti je izašao prvi album "Slušaj mater!", rekao si odmah da idući neće biti takav crnjak... Onda smo snimali kad si objavio "No sikiriki", pa sam čuo da će treći biti veseliji. Što ćeš sad reći? Za novi CD "Stig'o ćumur", ne moramo ovaj put o idućem albumu.

- Pa i jest veseliji malo. Bar što se tiče muzike (smijeh)... Ali na ovom albumu nema onoliko rata. A što se crnjaka tiče, ne mogu od toga pobjeći, priznajem. Privlačim crnjak k'o govno. I u privatnom životu i onako. Imam nekakve misaone konstrukcije koje su baš lijepe i fine za crnjaka. Treba mi kamaru vremena da izađem iz toga, kontaš... Ne znam, mislim da se na albumu ipak osjeća da sam sazrio, repam o svojoj generaciji koja sad ulazi u nekakve brakove, o brakovima koji tako nekako propadaju, o ljudima koji ne znaju kako da se ponašaju. Ne možeš biti neodgovoran, a neodgovorno se ponašaš i osjećaš. Prijelazno razdoblje za muškarca... Žena to lakše prođe, čini mi se. Manje rata

- Puno pjesama opet nije uvršteno, pred sam kraj rada na novom albumu izbacio si znatan dio materijala, odmah snimio i ubacio neke nove stvari. Kako bi inače zvučao "Stig'o ćumur"?

- Puno drukčije bi zvučao. Tačno zadnje dvije sedmice prije nego što ćemo početi s miksanjem kompletnog CD-a, napravili smo šest novih stvari, koje sad zapravo nose čitav album. U početku "Stig'o ćumur" nije išao u tom smjeru, nego više na neki battle rap, gdje sam htio onako redom jebat mater svima što su bili kontra mene...

- Kad spominješ battle, na dobrom komadu albuma ipak se obračunavaš sa scenom i medijima, taj naboj raste od prvog CD-a.

- Pa jŕ, samo skonto sam ipak da ne mogu promijeniti neke stvari, kad mi neko jebe mater, šta ću ja sad? Hoću li ga ići nagovarati da mi ne jebe mater? Tako da sam pustio... Mislim, ono što nisam ostavio.

- Misliš, kad te Siniša Vuco nazove Turčinom, da ga ideš nagovarati da ne bi opet...

- Stavio sam to u pjesmu, spomenuo. Ali generalno mi je drago da nisam više išao u to, a pogotovo ono što sam ti rekao, da mi nema više u pjesmama toliko rata. Da sam ga pustio negdje daleko iza sebe, iza nas, kao što i jest, ili bi barem trebao biti. Jer vidim da se može jako dobar rep-album napraviti i bez ratnih tema, ima svakodnevnih priča o kojima treba govoriti. I crnjaka i zajebancije ima.

- Riječ ćumur, ugljen, u bosanskom žargonu označava, recimo, nekvalitetu... A ti na ovom CD-u isporučuješ pozitivnost afirmirajući izgubljene vrijednosti koje su nekad asocirale na ćumur koji stiže u kuću – toplinu, dragost, bliskost, radost. Uostalom, i pošten rad, pa stavljaš rudare iz Breze na cover. To je ta dobra vibracija ovog albuma, hip-hop rudari.

- Jest, ćumur je u žargonu, ono... Odron (smijeh)... A ljudi se vesele uglju, ćumuru koji grije, kad stigne pred kuću. I kod mene taj ćumur ima vrijednost totalno pozitivnu, to mi je draga asocijacija i simbol, prisjetim se nekih stvari koje smo imali moj buraz i ja, ili Nadrealisti... Taj sam naslov odredio i prije nego što sam počeo raditi album. Kasnije ga u jednom trenu nisam htio tako nazvat, mislili smo staviti "Pušenje kurca to je što se traži", kontaš (smijeh)... A onda, reko', ostavit ćemo ga tako, neka ipak bude "Stig'o ćumur". Trebali smo imati promociju u Rudniku "Breza", ne znam hoće li se održati, a tamo bi rudari pričali o svojim problemima. U biti, mi bi tamo vrlo malo pričali, podijeli bi im CD-ove, sokove i pive, i slušali njih. Podizanje desnice

- Evociraš neke momente iz još bliže povijesti, specijalce koji tuku klince u Samoboru, mjerenje žita desnicom rukom...

- "Trpaj" ("...u maricu sve nas..."; op. I.L.) je nastala bitno ranije, stara je to stvar koju sam tek sada doradio. To sa žitom i podizanjem desnice u pjesmi "Sretno dijete" spada isto u motive koje je ovdje prošla moja generacija, suočila se s njima i pretrpjela ih, razmišljalo se o tome...

- Spominješ i tornjaka, bosanskohercegovačkog psa u Hrvata.

- Pa to je to, čudna je to priča. Ali na kraju ostaje da me možeš maznut, i opet znam odakle sam. ("...moš me svojatat/ al jebat mi mater znaš okle sam i kakav mi karakter...")

- Pjevaš: "Ja sam nešto ko TORNJAK"...

- Pravo se osjećam ko tornjak, cijelo vrijeme. Osjećam se kao tornjak koji ustvari uopće ne zna što bi točno trebao biti tornjak i odakle je on i koji je on tu kurac... To je bio moj veliki problem, sad više nije toliki, puno sam razmišljao o tome. Ozbiljno. Dosta me to jebalo. Nisam više znao gdje pripadam, čemu pripadam, kome. Nije mi to nitko mogao ni reći... A osjećao sam oboje kao svoje. I Zagreb i Bosnu, kad odem tamo i znam da sam na svome i među svojima. Samo što nisam odmah znao može li se tako.

- Sudeći (i) po novim pjesmama, riješio si dilemu.

- Jŕ, nema više dileme, skonto sam da može i jedno i drugo. Moje je i jedno i drugo, boli me kurac. Ali tornjaka mi je žao, to mi je jedna od bolnih stvari, to nikako nije u redu. Bilo u novinama – Hrvatska službeno dobila novu pasminu, psa koji je ustvari dan i Hrvatskoj i Bosni. Samo što je Hrvatskoj dan zbog birokracije, tako je da je to čista krađa. Cuko je iz Travnika, s Vlašića, i ne možeš ga ukrasti sve da ga jebeš... Može ovdje biti milion uzgajališta, ali kako ćeš imati kera koji nije tvoj? Krivo mi je jer je tornjak jedna od rijetkih stvari s kojima se mi Bosanci možemo poistovjetiti, i sad ti ga uzmu. Kao da, ne znam, Srbi idu svojatati sevdah. Ali, to bi malo teže prošlo u Bosni, a kera ko jebe. Lako nama za cuku...

- U pjesmi "Moj cijeli život", gdje spominješ tornjaka, repaš i: "Svega mi dali osim para i ljubavi"...

- Za svaku paru sam se stvarno sam namučio, a ni ljubav nisam dobio od scene, o kojoj je tu riječ, nego od bliskih mi ljudi. Bilo da su muzičari ili su s ulice, s koncerta. A htio sam i da se postavi pitanje šta ti uopće daju, ako ti ne daju ni pare ni ljubav... Najveći dio scene je potpuno nesposoban da ti da ljubav, sve su mjerkanja, sve je stisnuto. Razbijanje leda - Osim starih tvojih suradnika Frenkieja i Dine Šarana, pojavljuju se na novom CD-u i beogradski reperi Sky Wikluh i Ajs Nigrutin, splitski TBF... - Dino se prvi put pojavljuje kao autor sa mnom na dvije stvari. I puno mu bolje to leži. Dino razvaljuje, nemam ti šta reći o njemu... Poslije rata, najbolje što se u Bosni pojavilo su njegove "Letu štuke". Na mog druga Frenkieja se uvijek mogu osloniti. Žao mi je što nije na albumu i El Bahatti, trebao je sad repati sa mnom i Wikluhom na onoj "Balkan je stvoren za rep". Mislim s njim raditi na idućem materijalu s live bendom, da mi se pobrine za muziku. Brijem da će on jednom opet snimit nešto, ali zasad neće repat, ne da mu se, nije htio... Wikluha i Nigrutina fakat jako cijenim, drago mi je što su tu, iako bi trebalo slušati njihove stvari da se shvati kako su dobri. TBF, o njima ionako uvijek pričam da su ludilo.

- Odrepao si i nekoliko stihova o HT-u, za kojeg si snimio reklamu, pa trpio kritike da si se prodao krupnom kapitalu.

- Morao sam to spomenuti. Razbio sam led s tom reklamom, javno sam prvi izletio s tim. Svi su radili ovako ili onako za nekog sponzora, i to na deset puta gore načine, a ja sam prvi put bio najdirektniji, pojavio se tamo, snimio, prikazalo se... TBF-u se kasnije nije toliko sralo kad su snimili reklamu, jer sam ja bio prvi. Prezelen si, kaže mi jedan jaran, zato ti seru toliko (smijeh)... Ma nije zato, čini mi se, jednostavno je mentalitet takav da će meni srati najviše, valjda zato jer sam ja takav kakav jesam, lako budem prvi. A i dalje sviram samo tamo gdje sam svirao i na početku. Da se pojavim u nekim drugim prostorima gdje svi ostali sviraju, opet bi mi toliki jebali mater... Radio sam s HT-om u prvom redu zato da bi osigurali najam za dvoranu i da bi karta ljudima bila jeftinija. I veća bi mi bila izdaja, tako postavljam stvari, da radim svoj posao s nekim turbo-folk kolegama ili u predizbornoj kampanji za neku stranku ili koaliciju. Ali, peklo me što su tek nakon moje reklame u HT-u počeli s otkazima radnicima, što to nisam mogao znati. Da nije bilo toga, ne bi me jebalo što mi prigovaraju. To doživljavam kao najveći minus, iako nisam imao veze s tim. Ali, ubuduće ću jedino o tome povesti računa, ako to bude ikako moguće. Sreća je što su otpušteni radnici na kraju ipak dobili odlične otpremnine, ali ja ionako nisam imao nikakvog utjecaja na to niti sam mogao znati da će se to dogoditi. Zbog toga mi je samo lakše, drugo nije važno.

- Još uvijek nemaš hrvatsko državljanstvo, no rekao si da ćeš ga tražiti?

- Nemam još, trebao bi kroz dva mjeseca dobiti dvojno. Već 12 godina sam tu. Tri autorska "Porina" sam dobio, poslužit će za državljanstvo. Imam i "Zlatnih koogli" i "Crnih mačaka", sve je to kao neki kulturni doprinos Hrvatskoj... Bit će mi s hrvatskim pasošem lakše prelaziti preko granice, ovako sam svakih mjesec dana hodao po neke vize. Ali, u biti, ja želim živjeti u Zagrebu, kao što i sad živim. I da mogu normalno napraviti neke stvari, da mogu dići kredit i dobiti zdravstveno. Dosad sam plaćao privatnike. Najgori protivnik

- Je li bolje ovdje nego u vrijeme kad si objavio prvi CD?

- To je bilo vrijeme nakon prve promjene vlasti, kad je došla koalicija. Stvorena je bila neka kolektivna mentalna konstrukcija koja je ponijela stvari u pravom smjeru, i da smo nastavili slijediti tu energiju i vjerovati u nju, mislim da bi postigli daleko više. Dogodilo bi se što smo željeli, a ovako se to nije dogodilo. Dugo smo na istome, previše se navikavamo na to stanje. Pa mi se nekako čini da smo u tom trenu ipak bili sretniji nego danas. Vjerovali smo više, sad opet više sumnjamo. I nije bilo toliko negativnog nacionalnog naboja kao što ga danas opet ima. Opet se više negativno razmišlja o Srbima. Prije pet godina bili smo manje opterećeni.. I muzika je tada bila bolja.

- Posljednja pjesma na CD-u "Stigo ćumur" zove se "Severina" i svojevrsna je navlakuša...

- To je pjesma o meni, koliko i o svima, tako i o Severini. Bez obzira što je na određeni način to navlakuša. I čut će je svi koji čuju i vide da se zove "Severina". Kad je izašao spot "Mater vam jebem", pa je pjesmu čulo puno više ljudi, po forumima su mi počeli jebat mater da sam unitarist, balija, četnik, ustaša, sve... Sad sam pjesmu dao na ovaj način, mislim da će ljudi bolje skontati poantu, a pitanje je kako će je upotrebiti.

- "Severina" je outro albuma, epilog izdanja.

- S tom pjesmom moja misija za ovaj album je zatvorena. Da sam napisao samo nju, rekao bih dosta. Nekim ljudima će doći u glavu što sam htio reći, mada sumnjam da ijedna pjesma sama od sebe može nešto promijeniti. Ali dobro je da čovjek sam čuje. Gdje živi i šta radi i kakav je šupak... Kakav je šupak što ništa ne radi u vezi toga.

- Guliš voće, piješ vodu, redovno treniraš boks, ne žališ se više na zdravlje?

- Ma kurac redovno... Nisam bio zadnjih deset dana. A lijepo je kad treniraš dva-triput sedmično, od toga treninga dobiješ duplo više energije nego što tamo ispucaš. Mislim, sad kad sam već odavno prošao ona prva dva mjeseca dok se uči tehnika, sad već radim sam sa sobom. Ja se i bavim time od straha od samog sebe. Sam sebi sam najgori protivnik. Kao što je valjda svatko sebi malo neprijatelj. E, ja sam puno... U biti sam zadovoljan sobom koliko je to moguće, ali cijeli život sam pokušavao zadovoljiti druge. To mi je bio prioritet, dok nisam skontao da sam ja sam sve nesretniji i nesretniji. Kad to skontaš, da možeš druge zadovoljiti samo ako si prvo sam zadovoljan, onda se možeš polako vratiti sebi, pa obratiti pažnju na druge... Tako da se nadam da ću ubuduće još više uspijevati u tome.