Isaković

Tridesetosmogodišnji vlasnik kompanije ITC iz Zenice triput zaredom je na međunarodnom susretu privrednika ZEPS jednoglasno "pokupio" glavnu nagradu za ideju i realizaciju promotivnih prostora, vrativši svaki put na poseban način "komad istorije Bosne" na travnatu površinu sajmišta u centru grada, prvo "bosanskom kućom", pa "selom", i na kraju "mahalom". Ipak, ovaj magistar ekonomskih nauka, predvodeći četrdesetak uposlenih u proizvodnji plastenika, priključaka za mehanizaciju i trgovini u oblasti poljoprivrede ovaj put je prevazišao i sam sebe. Napravivši "Isakovića sokak", pravu pravcatu mahalu sa sokacima, bunarima, Begovom kućom, naselje od čvrstog materijala "natjerao" je općinske oce da počnu razmišljati o "etno-parku", prvom bosanskom muzej-naselju. Za promociju na ZEPS-u uložio je sam zna koliko stotina hiljada vlastitih KM, i to direktno u promociju tradicije bosanske kasabe, računajući da je "priča o ITC naselju" dovoljna reklama samoj firmi, a onda i proizvodnji. I uspio je. Stranci su se u redovima fotografisali, Bosanci sa sjetom plakali, prisjećajući se "dobrih starih vremena". Bilo je i biznisa, zbog čega je prije deceniju Isaković i pokrenuo porodičnu firmu. Ipak, umjesto onih kojima je to posao, ovaj Zeničanin je svojim novcem i idejom, pa i nacrtima "osvijestio" Bosance i Hercegovce koje blago imaju u tradiciji i starinama. Suvad je oženjen i ima kćerku i sina.