Ćiro
Nakon što je uprava Mittal Steel Zenica prodala jednu lokomotivu, "ćiru", britanskim zaljubljenicima u starine, posjetili smo vozni park ove kompanije, u kojoj su nas uvjerili da u funkciji imaju još desetak sličnih ili istovjetnih lokomotiva. U zeničkom MSZ kažu da je ovaj "ćiro" zapeo za oko Englezima jer pripada tzv. klasi "62", koja se proizvodila jedino u SAD i bivšoj Jugoslaviji, nakon 2. svjetskog rata. Mittal u svom krugu ima skoro 100 kilometara pruge, kojima saobraćaju "ćire" i "dizelke", prevozeći robu, ali i ljude, radnike kompanije ka izlazima.
Na inicijativu tadašnjeg direktora "Valjaonica" zeničke Željezare Hamdije Kulovića, početkom 1993. godine u ratu preskupi autobuski saobraćaj unutar kruga preduzeća biva zamijenjen - vozom. Gotovo je nepoznato da je površina Željezare veća od "ostatka" Zenice. - Kupili smo bukvalno na otpadu, kao staro željezo, nekoliko vagona. Sve svojim rukama, u svojim pogonima, napravljen je impozantan vozni park. Cijela mreža pruga u kompaniji je prije rata bila 104, sada je u upotrebi 80 kilometara. sa kraja na kraj "vozne relacije" je 3, 5 kilometra i dnevno se preveze do 1.200 "putnika", kažu nam u MSZ.
Krenulo se sa dva "drvena" vagona sa po šesdeset do osamdeset stajaćih mjesta, a princip "tramvaja" zadržan je i danas, kada putnički vozovi voze četiri puta dnevno, zaustavljajući se na četiri međustanice, uređene i sa peronima. Vozove pokreću "parnjače" ili dizel lokomotive, a uz kvalifikovane mašinovođe, svaki voz ima i "pratioca" koji osigurava sigurnost u vožnji. Neke od parnih lokomotiva dobijene su kao ratna ošteta iz 2. svjetskog rata, a najstariji vagon, u međuvremenu totalno rekonstruisan, "proslavio" je svoj sedamdeseti rođendan. Svaka lokomotiva ili vagon rekonstruišu se u vlastitim radionicama, u kojima se repariraju i lokomotive iz cijele BiH. Kolike su uštede doživjeli u MSZ, još niko nije računao.
- Naše procjene govore da je za deset godina prevezeno preko tri miliona "putnika" sa posla ili na posao. Nismo vozili samo nekoliko dana, zbog velikog snijega, inače su vozovi redovni i stižu na vrijeme, kažu u kompaniji.
Na inicijativu tadašnjeg direktora "Valjaonica" zeničke Željezare Hamdije Kulovića, početkom 1993. godine u ratu preskupi autobuski saobraćaj unutar kruga preduzeća biva zamijenjen - vozom. Gotovo je nepoznato da je površina Željezare veća od "ostatka" Zenice. - Kupili smo bukvalno na otpadu, kao staro željezo, nekoliko vagona. Sve svojim rukama, u svojim pogonima, napravljen je impozantan vozni park. Cijela mreža pruga u kompaniji je prije rata bila 104, sada je u upotrebi 80 kilometara. sa kraja na kraj "vozne relacije" je 3, 5 kilometra i dnevno se preveze do 1.200 "putnika", kažu nam u MSZ.
Krenulo se sa dva "drvena" vagona sa po šesdeset do osamdeset stajaćih mjesta, a princip "tramvaja" zadržan je i danas, kada putnički vozovi voze četiri puta dnevno, zaustavljajući se na četiri međustanice, uređene i sa peronima. Vozove pokreću "parnjače" ili dizel lokomotive, a uz kvalifikovane mašinovođe, svaki voz ima i "pratioca" koji osigurava sigurnost u vožnji. Neke od parnih lokomotiva dobijene su kao ratna ošteta iz 2. svjetskog rata, a najstariji vagon, u međuvremenu totalno rekonstruisan, "proslavio" je svoj sedamdeseti rođendan. Svaka lokomotiva ili vagon rekonstruišu se u vlastitim radionicama, u kojima se repariraju i lokomotive iz cijele BiH. Kolike su uštede doživjeli u MSZ, još niko nije računao.
- Naše procjene govore da je za deset godina prevezeno preko tri miliona "putnika" sa posla ili na posao. Nismo vozili samo nekoliko dana, zbog velikog snijega, inače su vozovi redovni i stižu na vrijeme, kažu u kompaniji.
1 Comments:
Kako sacuvati ove starine u Zeljezari,a da ih indijci ne rasprodaju bud-zasto,jer boli njih briga za nas i nase starine ili za nasu istoriju.E steta prava da to nismo uspjeli prebaciti u nase ruke prije nego je haris poklonio Zeljezaru....
Objavi komentar
<< Home