Hakanovići

Ibrahim Hakanović je cijeli život proveo u Željezari. Do penzije je imao veoma malo. Jedan je od trojice radnika Čeličane Mittal Steela, koji su smrtno stradali u utorak ujutro ugušivši se u hodniku prepunom plina argona. Iza njega su ostale desetine diploma, zahvalnica, priznanja. Bio je inovator, u današnjoj kompaniji možda se i ne sjećaju da je Ibrahim unaprijedio i rekonstruisao odvod u Čeličani, te projektovao alat za izvlačenje u istom pogonu. Bio je instruktor, obučio stotine svojih kolega. U ratu je radio na radnoj obavezi u kompaniji, istovremeno imajući ratnu obavezu na kopanju rovova, vodeći Civilnu zaštitu u mjesnoj zajednici Klopče...
- Babo jednostavno nije znao odbiti nikakav zadatak. kolege su znale reći kako ih on upropaštava jer ne odbije ništa zadano, pa se svi umore pokušavajući stići njegovu normu, kaže Rusmir, pokazujući nam desetine diploma i zhvalnica njihovog babe. On i brat Elvir danas su školovani mladi ljudi, bez zaposlenja. Rahmetli babo je želio da ih zaposli u Mittalu, ali se tamo primalo "preko rodbinskih veza", kažu mladići. Njihova majka još je u šoku i pod medicinskom - Čuo sam se sa Ibrahimom deset minuta prije tragedije. Radim u "kisikani", koja isporučuje argon ka Čeličani, gdje je radio. pitao me je je li kod nas pritisak uredu, jer imaju gubitke i trebaju tražiti uzroke gubitaka. Ubrzo sam začuo sirene i kad sam nazvao ponovno, nije se više javljao, kaže nam njegov brat Naim, poslovođa u susjednom odjelu Mittala.
Ibrahimovi sinovi kažu da je otac prethodnu večer, ponedjeljak, do kasno radio u kompaniji, "zbog vanredne situacije i havarije". - Odmorio je samo par sati i vratio se na posao. Ubrzo smo saznali da je stradao sa kolegama, kažu ovi mladi ljudi, prilikom naše jučerašnje posjete njihovom porodičnom stanu u zeničkom prigradskom naselju Klopče.Iza Ibrahima su ostale i desetine žalbi kako on i kolege nemaju benificiran staž niti priznanje da rade u otežanim uvjetima. Prije nekoliko dana se isčlanio iz sindikata, nezadovoljan što sindikat ne zastupa obespravljene radnike, koji rade u nemogućim uvjetima. Dan prije stradanja uputio je molbu da ga primi M.K. Šrinivasan, Indijac, direktor kompanije, kojem je želio objasniti kako on i kolege rade u uvjetima koji lahko mogu dovesti do tragedije.