Ahmići

Haški tribunal (ICTY) danas je pravosnažno osudio bh. Hrvata Miroslava "Cicka" Bralu (39) na dvadeset godina zatvora zbog zločina nad Bošnjacima u srednjoj Bosni 1993. godine, pošto je Apelaciono vijeće odbacilo sve osnove njegove žalbe na prvostepenu presudu. Potvrđujući presudu, kako navode agencije, Vijeće je ocijenilo da su zločini, za koje je Bralo priznao krivicu, bili šokantni, kao i način na koji su počinjeni.
U selu Ahmići, koje je Bralo sa "Džokerima" popalio, mještane pobio ili protjerao, nema kuće da nije izgubila nekog najmilijeg. Jučer poslijepodne, nakon objave presude, nije bilo zadovoljstva, a još manje veselja zbog potvrde presude.- Nema dana da mi u misli ne dođu roditelji. Moj otac je bio invalid, imao je 73 godine. Otac i mati su ubijeni, pa zapaljeni na stepenicama, sa još sedam ljudi, žena i djece, prisjeća se Husein Ahmić. Slika stradalih i izgorjele ruke koja viri iz hrpe pepela u njegovoj kući obišla je i šokirala svijet. Husein nam pokazuje stepenište dok govori da je lično znao i družio se sa Cickom Bralom i njegovim roditeljima. Kaže da ih poslije rata nije, niti želi vidjeti. - Daleko smo od pravde, od istine. Miroslav je prvi direktni izvršilac. Priznao je, ali rekao skoro ništa. Ko je ubio 116 ljudi? Ko su mu saučesnici? Ti neljudi hodaju, prolaze kroz selo, a da i ne kažu gdje su sva tijela ubijenih, kaže Husein. Sin starice Fehime Pezer, Halid, prva je Ahmićanska žrtva, ubijen još 20. oktobra 1992. godine. - Cicko je zrno maka u polju. Sama presuda je poniženje za sve žrtve, jer time Hag misli da je završio posao. Brale nemaju više u Nadiocima, Kratinama niti jednog živog komšiju Bošnjaka. Šta je to ako nije genocid, kaže Fehima sa suzama u očima prisjećajući se ubijenog sina, muža, rođaka...
Svako u ovom selu 16. aprila, ali i svakog drugog dana se prisjeća 116 ubijenih. Najmlađa je bila tromjesečna beba, a najstarije 87-godišnja starica. - Šta je drugo nego genocid, kako god ga sud u Hagu nazivao. Bez povoda ubiti, protjerati, zapaliti cijelo selo. Postojala je i namjera protiv muslimana, Bošnjaka, vidio nju sud ili ne. Bralo je priznao silovanja, ubistva direktna i ubistva uokviru jedinice. Jedna glava koju je smaknuo vrijedi manje od godine zatvora. Pravda je potrebna radi mira, suživota. Mi pružamo ruku pomirenja, ali neće nam nikakve blage presude oduzeti sjećanje na april 1993. Bojim se da Ahmićani polahko gube nadu da će pravda stići sve ubice, kaže Elvedin Kermo, kojem je ubijen otac.
Bralo je prvostepeno osuđen krajem 2005. godine, nakon što je u ljeto te godine priznao krivicu za progon, ubistva, mučenje, silovanje, nezakonito pritvaranje i okrutno i nehumano postupanje prema Bošnjacima u Lašvanskoj dolini od aprila do juna 1993. Priznao je da je, kao tadašnji pripadnik paravojne jedinice "Džokeri" Hrvatskog vijeća obrane (HVO), kriv i za učešće u masakru oko 100 mještana sela Ahmići, u kojem je on minirao i džamiju i palio kuće, aprila 1993. Bralo je priznao i da je lično ubio ili pomogao u ubijanju 21 osobe, uključujući i žene i djecu, iz Ahmića i obližnjeg sela Nadioci. Potvrdio je i da je je više puta silovao, seksualno zlostavljao i mučio jednu Bošnjakinju, pod pseudonimom svjedokinja A, 15. maja 1993. u selu Nadioci u srednjoj Bosni. Za nabrojano dobio je 20 godina zatvora.