Godina bez Farah

Postoje ljudi koji vjeruju da će ovaj svijet jednom biti bolji, ali tek ako svi od sebe sve daju. Pa se oni daju do kraja bespoštedno, vjerujući da će jednom iza sebe ostaviti neke bolje svijetove. Nažalost, kako je takvih ljudi malo oni se u žaru zanesu i nerijetko sagore. Jedna od njih bila je i Farah Tahribegović, izuzetna mlada žena, koju je smrt dozvala sebi u njenoj 33. godini. Na današnji dan.Prošla je godina u kojoj se Farah nije nasmijala, u kojoj nikoga nije zarazila entuzijazmom da je sve moguće. Samo treba iskreno željeti. Godina u kojoj nije uredila ni pročitala ni jednu knjigu... Godina u kojoj Farah nije tiho ispod glasa, tek na nagovor prijatelja zapjevala sevdalinke...Farah Tahribegović rodila se 6. aprila 1972. u Zenici, živjela u izbjegličkom centru u Sloveniji u toku rata, diplomirala bibliotekarstvo i svjetsku književnost, radila kao izvršna urednica u Bajbuku, objavila jednu knjigu (Pismo roditeljima) u Ljubljani 1993. godine, pjevala u bendu Dertum (koji je u Sloveniji bio jedan od ponajboljih reprezenata bh kulture), uređivala mnoge knjige (vjerovatno jedan od najdražih joj je monografija posvećena Zaimu Imamoviću "Pjesma srca moga"), koju je uredila sa Damirom Imamovićem. Osim toga prevodila je sa slovenačkog jezika, svirala harmoniku, putovala po sajmovima i povezivala izdavače s područja bivše Jugoslavije, bila tajnica Udruženja izdavača i knjižara...Kao znak potsjećanja na Farah Tahribegović prijatelji su osnovali Fondaciju Farah Tahribegović. Osnivači Fondacije odlučili su da svake godine 6. aprila, na dan kada je Farah rođena, dodjele nagradu "za doprinos razvoju izdavačke djelatnosti, književnosti, bibliotekarstva i opće kulture". Prva dobitnica nagrade bila je mlada književnica Lamija Begagić,takođe Zeničanka./Fena/