Sjećanje bez reda
Zenički "Hijatus" objavio je knjigu Samira Hasanbegovića „Sjećanja bez reda“, koji svoja djela objavljuje pod pseudonimom Hardin Horion. Knjiga je, kažu nam prodavači u Zenici, bez velike marketinške i medijske kampanje postala veliki ljetni hit među čitalačkom publikom, dok ljudi od pera i književne kritike smatraju da su „Sjećanja..." objavljena "deset godina prije nego je trebalo, ali iz osnovne potreba da se snažni ratni doživljaj, kroz književno znakovlje, pretoči u otvoreni antiratni poziv". Knjiga je objavljena ličnim sredstvima autora, koji iako u ratu "Vikićev specijalac", uspio da napravi golemi odmak i uradi duboko antiratnu knjigu. Nakon skromnih promocija u Zenici, Donjem Vakufu i Bugojnu, „Sjećanja bez reda“ su samo u Zenici prodana u više od 250 primjeraka, a na osnovu evidencije Javne biblioteke Zenica „knjiga je postala ljetni čitalački hit u biblioteci“. Hasanbegović je bio pripadnik specijalne policijske jedinice, dobitnik je nekoliko priznanja za ratne zasluge, stopostotni RVI i zasigurno prvi policajac koji je napisao knjigu o ratu. Knjigu, kao poklon, prati i zanimljiv audio CD Harisa Abdagića sa songom “Nek’ nebo se pomakne!”.
5 Comments:
Upozorenje djeluje primamljivo.
bili smo kulturniji u ratu, samo smo citali, i nismo imali signala pink tv.
ne zna chovjek sta je gore rat ili pink tv :)
znam zato ikazem s jedne strane u ratu pametniji, al rat, nevalja, a sad nas bombarduju glupostima sa svakog coska a mir.
uz duzno postovanje prema svima onima koji su izgubili nekoga u ratu, ali rat je stvarno bio zdravije okruzenje nego ovaj kako ga zovu mir.
ja sam se prvi put razocarao u mir onda kad sam skonto da rat ne zavrsava a mir ne nastupa onako kako su nam predocavali u partizanskim filmovima.
znas ono...?
scena tipa- trci covjek sa vrha carine i vice: miiir narode, miiir. pobjedili smo, agresor potpiso kapitulaciju.
a zatim se narod spontano okupi na trgu kod r.k Bega i densa narodna kola. pjeva pjesme: jedna si jedina, tamo gdje je sunce tamo gdje su zvjezde, a "partizani" se pridruzuju proslavi tako sto ispucavaju rafale preostale municije u zrak uz uzvike: zivjela narodnooslobodilacka vojska bosne i hercegovine. ziiivjeela.
nas "mir" je nastupio nekako hinjski. razvuklo se nastupanje na mjesece i vise dana.
moje drugo razocarenje je nastalo kad je saobracaj na zenickim cestama, nakon sto ga dugo vremena prakticno nije ni bilo(ne racunajuci vojna, policijska, humanitarna vozila i konjske zaprege), zazivio i kada sam poceo prepoznavati lubanje vlasnika tih vozila.
njihove lubanje danas rijetko, ili tesko, vidim jer uglavnom su im stakla pomalo zatamnjena.
jasno ih mogu vidjeti samo onda kad isprobavaju nove "muzike", u najnovijim pilama, pa onda iako su vozila klimatizirana, a vani je + ceterest i dva, isti spustaju bocna stakla kako bi podjelili svoju radost sa prolaznicima..."dobar bit dere nova stvar od cece prolaznik slusa a gazda se unutra gusta" da parafraziram maajku.
moje trece razocarenje je ustvari skup razocarenja, velikih i malih, koja dozivljavam do dana danasnjeg.
zato sam se i ispalio nebil' taj rat stvarno presto a mir napokon nastupio.
Objavi komentar
<< Home