Zašto sam sekretarici dao otkaz :))

Prije dvije sedmice sam napunio 38 godina. Ujutru, na svoj rođendan, sam se probudio prilično neraspoložen, ali, godine čine svoje! Otišao sam u kuhinju uvjeren da će mi žena osvježiti dan sa jednim: "Dobro jutro i sretan rođendan, mužiću moj zlatni!" A vjerovatno me i iznenadi nekim poklonom.
Ništa. Nije rekla ni dobro jutro, a kamoli ostalo čemu sam se nadao!
Dobro, pomislio sam, s godinama postanu takve, ali djca, ona su me se sigurno sjetila.
Takođje nisu nista rekli.
Duboko razočaran otišao sam na posao. Čim sam ušao u kancelariju, dočekala me je moja sekretarica sa osmijehom na licu i procvrkutala:
"Dobro jutro, gospodine šefe, i sve najbolje za Vaš rođendan!"
Odmah sam se osjećao bolje. Ipak se neko sjetio da mi je danas rođendan. Udubio sam se u posao i radio do podneva. Tada je na vrata opet pokucala sekretarica:
"Znate šefe, danas je tako lijep dan, a i rođendan Vam je, pozivam Vas na ručak!".
"To je najljepša stvar koju sam danas čuo", odvratih, "Idemo?" Otišli smo na ručak u odlični mali intimni restoran na periferiji, priuštili sebi martini (nekoliko) i beskrajno uživali u odličnoj hrani. Kad smo se vraćali nazad, sekretarica mi je rekla:
"Znate šefe, tako je poseban dan, zašto se vraćati u kancelariju?".
"Stvarno ste u pravu", rekao sam, kao svaki dobar šef zadovoljan svojom sekretaricom.
"Onda Vas pozivam kod sebe na čašu vina!"
U njenom stanu sam se udobno smjestio, ona nam je sipala vino i kad smo se kucnuli, rekla je:
"Samo trenutak, šefe, da obučem nesto udobnije!".
"Svakako, samo naprijed!", odgovorio sam, vidno uzbuđen i u treptavom isčekivanju. Otišla je u spavaću sobu i vratila se poslije nekih pet minuta.
U rukama je nosila veliku tortu, a iza nje su isli moja žena, moja djeca, prijatelji i nekoliko kolega s posla. I svi su pjevali "Happy birthday to You...".
A ja sam sjedio na kauču potpuno iznenađen i go ...