Bivša Zeničanka o Zenici u Hagu

Svjedočeći u odbranu Momčila Krajišnika u Hagu, prijeratna predsjednica SDS-a Zenica Slobodanka Hrvaćanin iznijela je "svoje viđenje" stanja u Zenici 1991. i 1992. godine, koje je naišlo na podsmijeh i demantiranje u samoj sudnici, ali i reakcije u njenom "bivšem gradu".

- Pratio sam javno svjedočenje u slučaju Krajišnik tokom kojeg je gospođa Hrvaćanin više desetina, da ne kažem stotina puta, pokušala Zenicu prikazati kao mjesto u kojem su nebošnjaci klani po ulicama, mrak i tama na sve strane, kazao nam je oficir za vezu u haškom Tribunalu Amir Ahmić, kazavši da "nije na njemu da komentariše legitimitet svjedočenja, jer je to već podobro uradio tužilac, pa i predsjedavajući vijeća".

- Poznavao sam pomenutu gospođu, sjećam se još njenog velikog šešira i bijelih rukavica kojima je šetala Zenicom u proljeće 1992. Uprvo u rukavicama je i "radila posao" organizujući podjelu oružja Srbima u Zenici, huškajući ih na rat. Ja sam u to vrijeme bio dekan Fakulteta, a gospođa je te, koje je huškala, da ne kažem zastupala u Zenici, ostavila i pobjegla tamo gdje joj je bilo i mjesto, u brda, prisjeća se tog perioda i ratne SDS-ovke Sreto Tomašević, danas ministar obrzovanja u Ze - do kantonu. Početkom 1992., ali i tokom rata drugi čovjek Općine Zenica bio je Sretko Radišić, predsjednik SGV-a Zenica. On kaže da se "dobro sjeća svih prića Slobodanke Hrvaćanin".

- Njen opis Zenice 1992. je problem za psihijatra, ne za sud. Ta žena je bila bolesno agresivna političarka, po principu da je neko kriv i što je vrijeme oblačno. SDS je u Zenici dobio 33 posto vlasti, nakon što je na izborima osvojio 15 posto. Međutim, ta žena je sklapala svoj mozaik u svom umu, ona je željela i uspjevala da vjeruje u svoje laži. Niko ne kaže da je u Zenici bio "med i mlijeko", ali su SDS i Hrvaćanin tjerali Srbe iz Zenice. Potpredsjednik opštine Krsto Buha i Dušan Urošević, predsjednik kluba poslanika SDS-a u bh. republičkom parlamentu sa početka rata su cijeli rat ostali u Zenici. Kad su tako visoki SDS funkcioneri "preživjeli", trebam li nabrajati imena poput Milenka Duronjića, koji je bio u Izvršnom odboru Opštine ili mene, kaže Radišić. Hrvaćanin je kazala da je imala nesreću da je živjela u leglu "muslimanskog ekstremizma, gradskom naselju Jalija", povezujući to sa imenom naselja, što j izazvalo smijeh među osobljem Tribunala.

- Ma to je ono da više puta ponovljena laž u glavi onog što izgovori postaje istina. Nažalost po nju i njene sljedbenike, ona vjeruje u to. Jalija je radnički, gradski kvart, kojim je gospođa šetkala i u kojem i danas žive stotine srpskih porodica, kaže Tomašević.