Zločin na Korićanima
Na liticama Korićanskih stijena na Vlašiću, na putu Skender Vakuf - Travnik, policajci interventnog voda prijedorske policije ubili su 21. avgusta 1992. godine 252 žitelja Prijedora. Rekli su im da ih vode u razmjenu iz logora Trnopolje, Omarska... Već petu godinu zaredom, četrnaest godina od zločina, na istom mjestu okupili su se preživjeli, njihove majke, sestre, djeca, roditelji. I 252 bijela svijeta za 252 ugašena života.
- Pozivamo najviše predstavnike RS da kažu gdje se nalaze tijela žrtava, te da procesuiraju zločince sa Korićanskih stijena. Tražimo hitnu akciju Tužilaštva BiH. U dokumentima iz presude Darki Mrđi se jasno vidi ko je sa njim organizovao i izveo "herojski čin" ubijenja nevinih civila. Evo ovdje, konkretno, imaju podatke iz Haga ko je počinio zločin, a oni ništa ne čine, Porodice ubijenih su zatražile od vlade Republike Srpske, MUP-a tog entiteta i Vojske RS, koja je odobrila "razmjenu", te Crvenog krsta Prijedor, da se konačno oglase, jer je ovaj zločin počinila legitimna policijska jedinica na zadatku. - Mi ćemo dolaziti na Korićanske stijene i tražiti istinu sve dok i posljednji Prijedorčanin ne bude odgovarao za svoj doprinos ovoj strahoti. Zločinu su kumovali članovi Kriznog štaba, komandant logora Trnopolje iz kojeg su deportovani logoraši Slobodan Kuruzović, Pero Ćurguz koji je u ime Crvenog Krsta organizovao deportaciju, pa sve do autoprijevoznika i pripadnika Civilne zaštite koji su spalili i sakrili tijela žrtava, rečeno je jučer na skupu.
Sa porodicama žrtava i preživjelim jučer su bili Amor Mašović i Jasmin Odobašić iz federalne Komisije za nestale, Josip Pejaković, travnički muftija Nusret efendija Avdibegović, general Armije Fikret Ćuskić, premijer SBK Salko Selman. Bez političkih i drugih govora, samo su čitana imena ubijenih Prijedorčana, ali i njihovih ubica. - U haškim presudama jasno stoji da su uz Mrđu 21. avgusta bili i Darko Knežević, Saša Zečević, Zoran Babić, Željko Predojević i Branko Topola. Njih niko nije pozvao na odgovornost. Mi znamo i za ostale iz policijskog interventnog voda, braću Ćurguz, Gorana Medića, Miću Jurišića, Darko Avramova. Zašto niko ne pozove na odgovornost Milutina Čađu i Duleta Jankovića, koji su bili stvarni šefovi i naredbodavci interventnog voda prijedorske policije. Šta se čeka? Da zaboravimo i oprostimo nevinu krv prolivenu u ovoj provaliji, kaže Fatima Fazlić, predsjednica udruženja Prijedorčanki "Izvor", koje godinama traga za istinom o najmilijim. Kanjonom rijeke Ugar odjekivala imena ubijenih muškaraca iz Prijedora. Preživjeli iz grupe koja je strijeljana ne dolaze više na Korićanske stijene. Husein R., Emsud G. i njihovi mještani danas žive u nekoliko zapadnih država. Zbog straha od "ućutkivanja" gotovo nijedan preživjeli sa Korićanskih stijena nije više u Bosni.
Darko Dado Mrđa (37) iz Prijedora jedini je osuđen na sedamanest godina zatvora u Hagu za zločin nad 252 Prijedorčana na putu Skender Vakuf - Travnik, na Korićanskim stijenama na Vlašiću. - Ovdje mijenjamo žive za žive, mrtve za mrtve, uzviknuo je prema svjedočenju preživjelih Darko Mrđa prije nego je naredio pucanje u stotine muškaraca na ivici litice. Desetine njegovih kolega, policajaca, danas slobodno i nekašnjeno šetaju, rade u policiji, općinskim vlastima Prijedora. Pripadnici interventnog voda prijedorske policije su svoje sugrađane doveli do ivice puta, strijeljali, a onda preživjela pobili bacajući za njima bombe u tri stotine metara duboku provaliju. Ipak, preživjelo je dvanaest osoba, od kojih su neki i svjedočili na suđenju Mrđi.
Do sada je na različitim lokacijama identifikovano tridesetak tijela, ali je među njima bilo i ostataka tijela, ubijenih muškaraca iz Kotor Varoši, udaljene stotinjak kilometara, koji uopće nisu bili deportovani u to vrijeme.- To je dokaz da su tijela izmješana, premještana i da se višestruko pokušao zatrti trag, rečeno je jučer. Preživjeli Prijedorčani i jučer su ponovili da je "cijelom Prijedoru poznato ko je vozio zloglasni žuti kombi, koji je odvodio ljude u smrt".
- Pozivamo najviše predstavnike RS da kažu gdje se nalaze tijela žrtava, te da procesuiraju zločince sa Korićanskih stijena. Tražimo hitnu akciju Tužilaštva BiH. U dokumentima iz presude Darki Mrđi se jasno vidi ko je sa njim organizovao i izveo "herojski čin" ubijenja nevinih civila. Evo ovdje, konkretno, imaju podatke iz Haga ko je počinio zločin, a oni ništa ne čine, Porodice ubijenih su zatražile od vlade Republike Srpske, MUP-a tog entiteta i Vojske RS, koja je odobrila "razmjenu", te Crvenog krsta Prijedor, da se konačno oglase, jer je ovaj zločin počinila legitimna policijska jedinica na zadatku. - Mi ćemo dolaziti na Korićanske stijene i tražiti istinu sve dok i posljednji Prijedorčanin ne bude odgovarao za svoj doprinos ovoj strahoti. Zločinu su kumovali članovi Kriznog štaba, komandant logora Trnopolje iz kojeg su deportovani logoraši Slobodan Kuruzović, Pero Ćurguz koji je u ime Crvenog Krsta organizovao deportaciju, pa sve do autoprijevoznika i pripadnika Civilne zaštite koji su spalili i sakrili tijela žrtava, rečeno je jučer na skupu.
Sa porodicama žrtava i preživjelim jučer su bili Amor Mašović i Jasmin Odobašić iz federalne Komisije za nestale, Josip Pejaković, travnički muftija Nusret efendija Avdibegović, general Armije Fikret Ćuskić, premijer SBK Salko Selman. Bez političkih i drugih govora, samo su čitana imena ubijenih Prijedorčana, ali i njihovih ubica. - U haškim presudama jasno stoji da su uz Mrđu 21. avgusta bili i Darko Knežević, Saša Zečević, Zoran Babić, Željko Predojević i Branko Topola. Njih niko nije pozvao na odgovornost. Mi znamo i za ostale iz policijskog interventnog voda, braću Ćurguz, Gorana Medića, Miću Jurišića, Darko Avramova. Zašto niko ne pozove na odgovornost Milutina Čađu i Duleta Jankovića, koji su bili stvarni šefovi i naredbodavci interventnog voda prijedorske policije. Šta se čeka? Da zaboravimo i oprostimo nevinu krv prolivenu u ovoj provaliji, kaže Fatima Fazlić, predsjednica udruženja Prijedorčanki "Izvor", koje godinama traga za istinom o najmilijim. Kanjonom rijeke Ugar odjekivala imena ubijenih muškaraca iz Prijedora. Preživjeli iz grupe koja je strijeljana ne dolaze više na Korićanske stijene. Husein R., Emsud G. i njihovi mještani danas žive u nekoliko zapadnih država. Zbog straha od "ućutkivanja" gotovo nijedan preživjeli sa Korićanskih stijena nije više u Bosni.
Darko Dado Mrđa (37) iz Prijedora jedini je osuđen na sedamanest godina zatvora u Hagu za zločin nad 252 Prijedorčana na putu Skender Vakuf - Travnik, na Korićanskim stijenama na Vlašiću. - Ovdje mijenjamo žive za žive, mrtve za mrtve, uzviknuo je prema svjedočenju preživjelih Darko Mrđa prije nego je naredio pucanje u stotine muškaraca na ivici litice. Desetine njegovih kolega, policajaca, danas slobodno i nekašnjeno šetaju, rade u policiji, općinskim vlastima Prijedora. Pripadnici interventnog voda prijedorske policije su svoje sugrađane doveli do ivice puta, strijeljali, a onda preživjela pobili bacajući za njima bombe u tri stotine metara duboku provaliju. Ipak, preživjelo je dvanaest osoba, od kojih su neki i svjedočili na suđenju Mrđi.
Do sada je na različitim lokacijama identifikovano tridesetak tijela, ali je među njima bilo i ostataka tijela, ubijenih muškaraca iz Kotor Varoši, udaljene stotinjak kilometara, koji uopće nisu bili deportovani u to vrijeme.- To je dokaz da su tijela izmješana, premještana i da se višestruko pokušao zatrti trag, rečeno je jučer. Preživjeli Prijedorčani i jučer su ponovili da je "cijelom Prijedoru poznato ko je vozio zloglasni žuti kombi, koji je odvodio ljude u smrt".
3 Comments:
Ma nije moguce da niko nema komentar na ovaj clanak.Sramota od ans samih,toliko ljudi je pobijeno na tim stijenama,a mi obicni posmatraci ovog bloga ni jednu jedinu rijec da kazemo o tome.
Strahota jedna za one koji su to prezivjeli,a pogotovo za porodice ubijenih na tim stijenama.....
mislim da je dovoljno suosjećati sa tim ljudima koliko god ko može od nas. komentari su čudna stvar. posebno kad su ovako teške teme. komentari često odvedu na onu ružnu stranu. napišu se teške riječi na prvu, onda neko reagira neumjesno i od suosjećanja s onima koji prođoše strahote ne ostane ništa. javi se bijes prema onom ko je komentirao "pogrešno"... i ode unedogled.
jedino što ovim ljudima može pomoći više od ikakve medijske pažnje je briga i pažnja ove države svih 365 dana. a vijest u medijima na dan stradanja, kada se pojave svi oni kojih nema 364 dana u godini, ali dođu taj jedan da se slikaju ovim ljudima malo znači.
nažalost isto je i sa Srebrenicom, a kamoli ovim mjestom.
da se ne zaboravi. i treba organizirati i objavljivati svake godine dan stradanja, da se ne zaboravi.sve dok covjecanstva ne bude. familije poginulih suosjecaju 365 dana u godini.ni dana manje.isla bi i ja na te stijene ali nemam snage jer bi me strefio infarkt kad me sad i ovdje uhvati neopisiva huja i razocaranje da svi oni odgovorni cetnici navedeni gore jos uvijek slobodno hodaju.pa ja ne znam. jel to niko nece da ih hvata jer misle da su "male ribe" i ne isplati se? ma treba ih sve, do zadnjeg. koji je god ucestvovao u zlocinu. voljela bi saznati detaljnije sta je tacno tamo bilo i kako se to odigralo od ovih prezivjelih ali niko nece nista da prica. imala sam priliku sa jednim od prezivjelih da promjenim koju rijec ali mi nista nije rekao.jel to zato sto ih potresa ili sto ne smiju? moj otac je stradao na koricanskim stijenama ali cujem samo ono sto ljudi ili medije objavljuju. kao svako, voljela bi i ja da znam istinu sta se desilo s mojim ocem. ko nebi zelio znati sta je bilo s njegovim bliznjim?pa zato molim ko god nesto zna da se javi.ima li lista tih 12 prezivjelih? kako se zovu? rado bi uspostavila kontakt da pitam jeli ijedan vidio mog oca ili ga pozna.sta se tacno desilo.niko ni mediji ni price ne mogu tacno reci kao oni koji su to na svojoj kozi osjetili.
Objavi komentar
<< Home