Most
Senad Duran
MOST KOJI CEKA SVOJU DUSU
Zapis o jednom srusenom mostu u Zenici
Broj 114 (25 - nova serija)Godina XXV maj-svibanj 1999.
Mostovi su poput ljudi. Dok traju u vremenu i dok ih sluzi zdravlje svi su sretni na isti nacin. Onda kada dodje zeman i nevolja svaki je nesretan na svoj nacin. Ima mostova cije nesrece su goleme i silne pa ih nije lako preboljeti. Ima i onih koje zadesi kakva nevolja, ali dadne Bog da se brzo i lako oporave i usprave. A ima i onih koji zakratko pokleknu da bi se netom digli i nastavili da sluze ljudima i traju kao da se nista nije desilo i kao da je sa njima sve u redu. A nije tako i u skrivenoj nutrini takvih mostova ostane neki duboki zal i gorcina. Zadese se tako neki ljudi i neko vrijeme koji im presude da budu ono sto nisu, otmu im ono najdragocjenije - vlastitu dusu, a usade u njih nesto strano, sto zivot i trajanje pretvara u tihu i tajnu patnju.Ima jedan takav most u gradu Zenici, takorec u njenom srcu, kojeg i danas zovu Kameni most, onako kako su ga, valjda, nazvali u ona daleka vremena, mozebiti negdje oko 1688. (H 1117), kada se njegov neveliki luk od tesanog kamena i sedre vjencao sa obalama hirovite rjecice Koceve.Zasto bas ime Kameni most, kada je u ta vremena u bosanskohercegovackoj basci uglavnom i nicalo raskosno kameno graditeljsko cvijece od kula, minareta, mostova i ostalog, sto se propinjalo tanko i vitko i u struku i u luku, pod nebeskim svodom i nad vodom? Mozda je to bila potreba da se napravi razlika u odnosu na staru drvenu cupriju na rijeci Bosni koja se nalazila na istom putu koji je presijecao zenicku kotlinu. A mozebiti da je tadasnjim stanovnicima zabacene i siromasne zenicke kasabe, u kojoj su se kuce i svi ostali javni objekti gradili od pecene ilovace, cvrstina i bjelina mosta ulijevala postovanje i divljenje koje je naslo svoje mjesto i u njegovom imenu. I sagradjen tako da bude slican mostarskom, prvobitno pomalo samotan u svom zagrljaju sa rijekom, zenicki Kameni most donio je sa sobom nevelik, ali dragocjen dasak dostojanstvenosti, ljepote i elegancije tadasnjih zvjezdanih trenutaka turskog graditeljstva u sivilo jedne zagubljene i minorne varosi. U tome je skriveno ono sto bi mogli nazvati njegovom dusom, lijepom i cistom, kakva i jeste dusa onoga sto se stvara plemenitim ciljem i zahvalnoscu i sto je dostojno da traje i istrajava na horizonu svijeta i ljudskog pamcenja.Sa pucine vremena do nasih dana stigao je talas usmene predaje da je most sagradio Esad eff. Luk zvani Budimlija, rodom iz Zenice. Nakon sto je stekao novac u sluzbi kadije u Budimu, poslusao je savjet svoga oca i ostavio iza sebe hajrat (dobrocinstvo) kakav po ljepoti i svrsi nije sagradio nijedan pojedinac ni prije ni poslije njega. Ali, sudbina se gorko poigrala sa mostom i njegovim graditeljem.Prema sjecanju i kazivanju prethodne generacije Zenicana na sredini mosta, na kamenoj ogradi,
bio je tarih na kojem je pisalo:"Ovaj cvrsti most podize ugledni kadija Esad eff. Luk - Budimlija na carskoj dzadi za sve mjestanine i prolaznike.Neka za ovaj hajrat nagradi Allah dobrotvora."
Korkaluk - ograda mosta i sa njom tarih sruseni su i nestali negdje u prvoj deceniji Austro-ugarske vlasti. Ime njegovog graditelja posljednji put ce sa divljenjem, zahvalnoscu i postovanjem izgovarati Zenicani godine 1900., kada je most izdrzao nezapamcenu poplavu rijeke Koceve, koja je tom prilikom do temelja srusila i odnijela zeljezni most uzane pruge Sarajevo - B. Brod. Od tog vremena, sa izgubljenim tarihom u rijeci ljudskog zaborava, Kameni most ostao je bez dragocjenog dijela svoje duse, koja ce se u aprilu 1945. godine potpuno zagubiti u eksploziji kojom su njemacke trupe srusile most prilikom povlacenja iz Zenice. Po okolnim bascama ostale su da leze kamene krhotine kao bjelicaste rane te duse o kojoj u to vrijeme niko nije mogao, niti zelio da misli.Ono sto je umjesto skladnog kamenog luka na brzinu sagradjeno da sluzi svrsi tesko da bi se moglo nazvati mostom, a jos manje kamenim, jer je to bila obicna ravna betonska ploca. Pa ipak, tu neuglednu plocu, bolje reci to mjesto, ljudi su i dalje zvali Kameni most i tako je ostalo do dana danasnjeg.Kao sto rekoh, mostovi su poput ljudi. Nisu im slicne samo nesrece i srece, nego i duse sviknute na tugu i duga cekanja. Ostavljeni kao kameni darovi onog sto je najbolje u lju
dima i zagledani u vodu koja sve donosi sve odnosi, mostovi su pouzdani cuvari ljudskog sna i nade. Jednom podignuti u osvit nekog sretnog dana kao da su oduvijek bili tu. Jednom sruseni u sumrak nekog nesretnog dana kao da nisu nikad ni sruseni. Slicno ljudima, jedan njihov nevidljivi dio ostaje tu gdje je oduvijek bio i preko njeg nastavljaju da hode ljudske misli, navike, uspomene i ceznje.Pravi ljudi i pravi mostovi ne mogu nista izgubiti zauvijek. Jer to sto imaju i od cega su sazdani neunistva je srz svijeta. Prije nekoliko mjeseci najveci bosanskohercegovacki maketar, zastitnik i bastenik kulturnog nasljedja gosp. Mesud Saric, covjek cija je vjesta ruka izgradila makete starih i nadaleko cuvenih carsija i drugih objekata graditeljske zaostavstine, napisao je u listu "Oslobodjenje" ove rijeci:"Ja kao Zenicanin, u srcu i dusi apelujem na sve strukture Zenice i Kantona da obnove najveci historijsko- kulturni spomenik kako bi se Zenicani ponosili onako kako se Mostarci ponose. Apelujuci na ovo voljan sam da iz svojih skromnih prihoda dam prilog u vrijednosti 500 kg cementa, 1 m3 pijeska, historijski idejni plan i crtez za tarih na turskom i bosanskom jeziku".Citajuci njegovo pismo prisjetio sam se nostalgicnog monologa Andricevog Alihodze u romanu "Na Drini cuprija". Zacaran uzbudljivom iluzijom o trajnosti, ljepoti i skladu ljudskih tvorevina koje ne mogu a da se ne radjaju iz najcistijih ljudskih i bozijih vrlina, u sivom vidokrugu pesimizma Alihodza nazire besmrtnu svjetlost "velikih i umnih a dusevnih ljudi koji ce za boziju ljubav podizati trajne gradjevine, da bi zemlja bila ljepsa i covjek na njoj zivio lakse i bolje."Duboko u sebi, u tajnom i skrivenom zivom damaru i zenicki Kameni most sluti tu istinu i strpljivo ceka na dan kada ce mu ljudi vratiti otetu i rasturenu dusu, da jednom i za njega prestanu gorcine.
Mostovi su poput ljudi. Dok traju u vremenu i dok ih sluzi zdravlje svi su sretni na isti nacin. Onda kada dodje zeman i nevolja svaki je nesretan na svoj nacin. Ima mostova cije nesrece su goleme i silne pa ih nije lako preboljeti. Ima i onih koje zadesi kakva nevolja, ali dadne Bog da se brzo i lako oporave i usprave. A ima i onih koji zakratko pokleknu da bi se netom digli i nastavili da sluze ljudima i traju kao da se nista nije desilo i kao da je sa njima sve u redu. A nije tako i u skrivenoj nutrini takvih mostova ostane neki duboki zal i gorcina. Zadese se tako neki ljudi i neko vrijeme koji im presude da budu ono sto nisu, otmu im ono najdragocjenije - vlastitu dusu, a usade u njih nesto strano, sto zivot i trajanje pretvara u tihu i tajnu patnju.Ima jedan takav most u gradu Zenici, takorec u njenom srcu, kojeg i danas zovu Kameni most, onako kako su ga, valjda, nazvali u ona daleka vremena, mozebiti negdje oko 1688. (H 1117), kada se njegov neveliki luk od tesanog kamena i sedre vjencao sa obalama hirovite rjecice Koceve.Zasto bas ime Kameni most, kada je u ta vremena u bosanskohercegovackoj basci uglavnom i nicalo raskosno kameno graditeljsko cvijece od kula, minareta, mostova i ostalog, sto se propinjalo tanko i vitko i u struku i u luku, pod nebeskim svodom i nad vodom? Mozda je to bila potreba da se napravi razlika u odnosu na staru drvenu cupriju na rijeci Bosni koja se nalazila na istom putu koji je presijecao zenicku kotlinu. A mozebiti da je tadasnjim stanovnicima zabacene i siromasne zenicke kasabe, u kojoj su se kuce i svi ostali javni objekti gradili od pecene ilovace, cvrstina i bjelina mosta ulijevala postovanje i divljenje koje je naslo svoje mjesto i u njegovom imenu. I sagradjen tako da bude slican mostarskom, prvobitno pomalo samotan u svom zagrljaju sa rijekom, zenicki Kameni most donio je sa sobom nevelik, ali dragocjen dasak dostojanstvenosti, ljepote i elegancije tadasnjih zvjezdanih trenutaka turskog graditeljstva u sivilo jedne zagubljene i minorne varosi. U tome je skriveno ono sto bi mogli nazvati njegovom dusom, lijepom i cistom, kakva i jeste dusa onoga sto se stvara plemenitim ciljem i zahvalnoscu i sto je dostojno da traje i istrajava na horizonu svijeta i ljudskog pamcenja.Sa pucine vremena do nasih dana stigao je talas usmene predaje da je most sagradio Esad eff. Luk zvani Budimlija, rodom iz Zenice. Nakon sto je stekao novac u sluzbi kadije u Budimu, poslusao je savjet svoga oca i ostavio iza sebe hajrat (dobrocinstvo) kakav po ljepoti i svrsi nije sagradio nijedan pojedinac ni prije ni poslije njega. Ali, sudbina se gorko poigrala sa mostom i njegovim graditeljem.Prema sjecanju i kazivanju prethodne generacije Zenicana na sredini mosta, na kamenoj ogradi,
bio je tarih na kojem je pisalo:"Ovaj cvrsti most podize ugledni kadija Esad eff. Luk - Budimlija na carskoj dzadi za sve mjestanine i prolaznike.Neka za ovaj hajrat nagradi Allah dobrotvora."Korkaluk - ograda mosta i sa njom tarih sruseni su i nestali negdje u prvoj deceniji Austro-ugarske vlasti. Ime njegovog graditelja posljednji put ce sa divljenjem, zahvalnoscu i postovanjem izgovarati Zenicani godine 1900., kada je most izdrzao nezapamcenu poplavu rijeke Koceve, koja je tom prilikom do temelja srusila i odnijela zeljezni most uzane pruge Sarajevo - B. Brod. Od tog vremena, sa izgubljenim tarihom u rijeci ljudskog zaborava, Kameni most ostao je bez dragocjenog dijela svoje duse, koja ce se u aprilu 1945. godine potpuno zagubiti u eksploziji kojom su njemacke trupe srusile most prilikom povlacenja iz Zenice. Po okolnim bascama ostale su da leze kamene krhotine kao bjelicaste rane te duse o kojoj u to vrijeme niko nije mogao, niti zelio da misli.Ono sto je umjesto skladnog kamenog luka na brzinu sagradjeno da sluzi svrsi tesko da bi se moglo nazvati mostom, a jos manje kamenim, jer je to bila obicna ravna betonska ploca. Pa ipak, tu neuglednu plocu, bolje reci to mjesto, ljudi su i dalje zvali Kameni most i tako je ostalo do dana danasnjeg.Kao sto rekoh, mostovi su poput ljudi. Nisu im slicne samo nesrece i srece, nego i duse sviknute na tugu i duga cekanja. Ostavljeni kao kameni darovi onog sto je najbolje u lju
dima i zagledani u vodu koja sve donosi sve odnosi, mostovi su pouzdani cuvari ljudskog sna i nade. Jednom podignuti u osvit nekog sretnog dana kao da su oduvijek bili tu. Jednom sruseni u sumrak nekog nesretnog dana kao da nisu nikad ni sruseni. Slicno ljudima, jedan njihov nevidljivi dio ostaje tu gdje je oduvijek bio i preko njeg nastavljaju da hode ljudske misli, navike, uspomene i ceznje.Pravi ljudi i pravi mostovi ne mogu nista izgubiti zauvijek. Jer to sto imaju i od cega su sazdani neunistva je srz svijeta. Prije nekoliko mjeseci najveci bosanskohercegovacki maketar, zastitnik i bastenik kulturnog nasljedja gosp. Mesud Saric, covjek cija je vjesta ruka izgradila makete starih i nadaleko cuvenih carsija i drugih objekata graditeljske zaostavstine, napisao je u listu "Oslobodjenje" ove rijeci:"Ja kao Zenicanin, u srcu i dusi apelujem na sve strukture Zenice i Kantona da obnove najveci historijsko- kulturni spomenik kako bi se Zenicani ponosili onako kako se Mostarci ponose. Apelujuci na ovo voljan sam da iz svojih skromnih prihoda dam prilog u vrijednosti 500 kg cementa, 1 m3 pijeska, historijski idejni plan i crtez za tarih na turskom i bosanskom jeziku".Citajuci njegovo pismo prisjetio sam se nostalgicnog monologa Andricevog Alihodze u romanu "Na Drini cuprija". Zacaran uzbudljivom iluzijom o trajnosti, ljepoti i skladu ljudskih tvorevina koje ne mogu a da se ne radjaju iz najcistijih ljudskih i bozijih vrlina, u sivom vidokrugu pesimizma Alihodza nazire besmrtnu svjetlost "velikih i umnih a dusevnih ljudi koji ce za boziju ljubav podizati trajne gradjevine, da bi zemlja bila ljepsa i covjek na njoj zivio lakse i bolje."Duboko u sebi, u tajnom i skrivenom zivom damaru i zenicki Kameni most sluti tu istinu i strpljivo ceka na dan kada ce mu ljudi vratiti otetu i rasturenu dusu, da jednom i za njega prestanu gorcine.
posted by @do at 15:22
6 Comments:
Ja sam se uvjek pitala, zasto nisu napravili rekonstukciju kamenog mosta? Zasto su samo stavili zeljeznu ogradu sada kada su renovirali Titovu? Bilo bi ljepo da se kameni most ponovo izgradi!
Ja sam za, ko je jos? Da poguramo peticiju, za dio izgubljene historije Zenice...
recimo ja bih da se nesto pokrene da se most izgradi ponovo. eh kako to pokrenuti ja neznam
Fin tekst.
Ma i mene je uvijek interesovalo to zasto Kameni Most...a stvarno trebala bi se napraviti peticija,pa da svi pomognemo u tome....JA SAM ZA . :)
I ja sam ZA, samo recite gdje da potpisem :)
Pitam se kako bi to izgledalo sad kad su obale betonirane, ne kao na ovom crtezu. Morali bi ga malo preinaciti... ili napraviti jos stariji kameni most na drugom mjestu, gdje ga sad uopste nema :D
Objavi komentar
<< Home