Zločin
Na ročištu za izjašnjenje o krivnji pred sudijom za prethodno saslušanje Odjela I za ratne zločine Suda BiH u Sarajevu optuženi Niset Ramić (36) iz Zimče kod Visokog izjasnio se jučer da nije kriv po optužnici, koja ga tereti da je 20. juna 1992. godine u svojstvu pripadnika diverzantske jedinice Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Visoko prekršio odredbe Ženevske konvencije o zaštiti civila za vrijeme rata. Optužen je da je pucao u grupu srpskih civila tokom sprovođenja, a nakon opkoljavanja i hapšenja, kod Omladinskog doma u Hlapčevićima u općini Visoko. Tom prilikom ubijene su četiri osobe, dok su dvije povrijeđene.
Ramić je 6. februara ove godine, u pismenoj i usmenoj izjavi datoj ekipi "Dnevnog avaza" u Kazneno - popravnom zavodu Zenica objelodanio imena ubijenih civila u selu Hlapčevići kod Visokog, u zločinu koji je prema sopstvenom priznanju počinio u ljeto 1992. godine. - Do donašnjeg dana nikome nisam dao imena ubijenih. U novembru prošle godine su me saslušali u Kantonalnom tužilaštvu Ze - do kantona, a prije toga u kantonalnom MUP-u, rekao je tada Ramić, dodajući tada "da se po njemu sve izuzetno sporo odvija, pa je odlučio da sa istinom izađe u medije".- Ristić Željko, Ristić Dušanka, Damjanović Slavko i Damjanović Danica su ubijeni Srbi. Ovaj zločin sam priznao još 2002. i niko od tada nije ništa uradio. Zato sam odlučio da izađem u javnost sa podacima, na sramotu policije i tužilaca, jer ne mogu mirno spavati zbog onog što sam uradio, kazao je tada Ramić, nadajući se "da će njegova ispovjest i priznanje pomoći u razrješenju slučaja", te "da mu nije jasno zašto se ne procesuira slučaj, "kad je on imao hrabrosti priznati ozbiljan zločin". U svom tadašnjem navodnom priznanju on je kao "naredbodavce zločina kojeg je počinio" naveo niz tada aktuelnih političara i vojnih dužnosnika iz Visokog i Sarajeva, kazavši "da mu je sugreisano da ide i ubija i pljačke sve redom". Ipak, njegovi poznanici iz KPZ kažu da je "samo želio privući pažnju Haškog suda, nadajući se da će biti prebačen u Ševeningen, gdje bi dobio sigurno manju kaznu nego pred bh. pravosuđem".
Tokom 2002. godine tadašnji sudija Kantonalnog suda u Zenici Mladen Veseljak je po drugoj optužnici, kao razbojnike, tretirao u sudskom procesu Niseta Ramića i još četvoricu pripadnika Armije BiH, za pljačke u selu Kalotići, općina Visoko. - O tim dešavanjima Mevludin (Ibrahima) Topalović (35) tada je opisao "djelovanje grupe pljačkaša u kojoj se nalazio, a koju je predvodio Niset Ramić, a činili je Esad Gadžun (36) i Salih Kubat (36)". Sva četvorica su tada osuđeni za razbojništva na po godinu dana zatvora zbog pljački kuća Mitre Ničanović, Nevenke Cvijetić, Sretenke Milanović, Save Krsmanovića i Save Milanovića, ali se o ubistvima nije govorilo niti sudilo u sudnici. Ramić je tada već bio na izdržavanju 20-godišnje zatvorske kazne zbog dvostrukog ubistva i teškog razbojništva, počinjenih 1992. godine na području srednje Bosne, prisjeća se Veseljak, danas zenički advokat. Ramić je 1993. počinio pljačku i ubistvo taksiste u Gori kod Čatića, općina Kakanj. Bježi od potjere i u Zimči kod Visokog ubija jedno lice srpske nacionalnosti, ukravši mu 600 DEM. Nekoliko sati kasnije na području Visokog vrši teško razbojništvo nad jednim starcem bošnjačke nacionalnosti, nanijevši mu ozljede i opljačkavši ga. Nakon hapšenja biva osuđen na smrtnu kaznu, koja je zatim preinačena na dvadeset godina zatvora. Za vrijeme korištenja vanzavodskih pogodnosti zbog dobrog ponašanja, bježi iz BiH, te u Zadru čini teško razbojništvo i biva uhapšen. Bh. vlasti ekstradicionim zahtjevom dobijaju Ramića nazad u KPZ Zenica, gdje je nastavio služiti kaznu.
Prema izjavama ratnih "saboraca" nadimak "minđušica" Ramić je dobio jer je predvodio grupu "specijalaca" u polu-paravojnoj jedinici koja je samostalno djelovala na području Visokog, često upadajući u kuće i pljačkajući vlasnike. Ramić se specijalizirao za otimanje minđuša i nakita od vlasnika, od kada ga zovu "minđušica".Sudije kantonalnog Suda u Zenici su čak morali prepraviti presudu, nakon što je Ramić identificiran kao Nisvet. Tada je prepravljen podatak o ličnom imenu na Niset, mada je osuđenik u evidenciji Kazneno - popravnog zavoda Zenica evidentiran kao Nishvet.
U MUP-u i Tužilaštvu ZDK samo nam je potvrđeno da je Ramić ispitan na okolnosti pomenutih dešavanja, da su zaprimljeni prijava i priznanje, te da je "slučaj sa svim dokumentima, dokazima, izjavama i ostalim materijalom prebačen u Tužilaštvo i Sud BiH". Na upit našim sagovornicima zeničkom Sudu, Tužilaštvu, te Sudu BiH kakvu "težinu" ima Ramićevo ranije priznanje zločina, odgovoreno je da "je Tužilaštvo BiH preuzelo u slučajevima ratnih zločina princip dokazivanja sličan tužilaštvo haškog Tribunala, a to znači da se koriste svi dostupni izvori i dokazi u svrhu dokazivanja zločina".
Ramić je 6. februara ove godine, u pismenoj i usmenoj izjavi datoj ekipi "Dnevnog avaza" u Kazneno - popravnom zavodu Zenica objelodanio imena ubijenih civila u selu Hlapčevići kod Visokog, u zločinu koji je prema sopstvenom priznanju počinio u ljeto 1992. godine. - Do donašnjeg dana nikome nisam dao imena ubijenih. U novembru prošle godine su me saslušali u Kantonalnom tužilaštvu Ze - do kantona, a prije toga u kantonalnom MUP-u, rekao je tada Ramić, dodajući tada "da se po njemu sve izuzetno sporo odvija, pa je odlučio da sa istinom izađe u medije".- Ristić Željko, Ristić Dušanka, Damjanović Slavko i Damjanović Danica su ubijeni Srbi. Ovaj zločin sam priznao još 2002. i niko od tada nije ništa uradio. Zato sam odlučio da izađem u javnost sa podacima, na sramotu policije i tužilaca, jer ne mogu mirno spavati zbog onog što sam uradio, kazao je tada Ramić, nadajući se "da će njegova ispovjest i priznanje pomoći u razrješenju slučaja", te "da mu nije jasno zašto se ne procesuira slučaj, "kad je on imao hrabrosti priznati ozbiljan zločin". U svom tadašnjem navodnom priznanju on je kao "naredbodavce zločina kojeg je počinio" naveo niz tada aktuelnih političara i vojnih dužnosnika iz Visokog i Sarajeva, kazavši "da mu je sugreisano da ide i ubija i pljačke sve redom". Ipak, njegovi poznanici iz KPZ kažu da je "samo želio privući pažnju Haškog suda, nadajući se da će biti prebačen u Ševeningen, gdje bi dobio sigurno manju kaznu nego pred bh. pravosuđem".
Tokom 2002. godine tadašnji sudija Kantonalnog suda u Zenici Mladen Veseljak je po drugoj optužnici, kao razbojnike, tretirao u sudskom procesu Niseta Ramića i još četvoricu pripadnika Armije BiH, za pljačke u selu Kalotići, općina Visoko. - O tim dešavanjima Mevludin (Ibrahima) Topalović (35) tada je opisao "djelovanje grupe pljačkaša u kojoj se nalazio, a koju je predvodio Niset Ramić, a činili je Esad Gadžun (36) i Salih Kubat (36)". Sva četvorica su tada osuđeni za razbojništva na po godinu dana zatvora zbog pljački kuća Mitre Ničanović, Nevenke Cvijetić, Sretenke Milanović, Save Krsmanovića i Save Milanovića, ali se o ubistvima nije govorilo niti sudilo u sudnici. Ramić je tada već bio na izdržavanju 20-godišnje zatvorske kazne zbog dvostrukog ubistva i teškog razbojništva, počinjenih 1992. godine na području srednje Bosne, prisjeća se Veseljak, danas zenički advokat. Ramić je 1993. počinio pljačku i ubistvo taksiste u Gori kod Čatića, općina Kakanj. Bježi od potjere i u Zimči kod Visokog ubija jedno lice srpske nacionalnosti, ukravši mu 600 DEM. Nekoliko sati kasnije na području Visokog vrši teško razbojništvo nad jednim starcem bošnjačke nacionalnosti, nanijevši mu ozljede i opljačkavši ga. Nakon hapšenja biva osuđen na smrtnu kaznu, koja je zatim preinačena na dvadeset godina zatvora. Za vrijeme korištenja vanzavodskih pogodnosti zbog dobrog ponašanja, bježi iz BiH, te u Zadru čini teško razbojništvo i biva uhapšen. Bh. vlasti ekstradicionim zahtjevom dobijaju Ramića nazad u KPZ Zenica, gdje je nastavio služiti kaznu.
Prema izjavama ratnih "saboraca" nadimak "minđušica" Ramić je dobio jer je predvodio grupu "specijalaca" u polu-paravojnoj jedinici koja je samostalno djelovala na području Visokog, često upadajući u kuće i pljačkajući vlasnike. Ramić se specijalizirao za otimanje minđuša i nakita od vlasnika, od kada ga zovu "minđušica".Sudije kantonalnog Suda u Zenici su čak morali prepraviti presudu, nakon što je Ramić identificiran kao Nisvet. Tada je prepravljen podatak o ličnom imenu na Niset, mada je osuđenik u evidenciji Kazneno - popravnog zavoda Zenica evidentiran kao Nishvet.
U MUP-u i Tužilaštvu ZDK samo nam je potvrđeno da je Ramić ispitan na okolnosti pomenutih dešavanja, da su zaprimljeni prijava i priznanje, te da je "slučaj sa svim dokumentima, dokazima, izjavama i ostalim materijalom prebačen u Tužilaštvo i Sud BiH". Na upit našim sagovornicima zeničkom Sudu, Tužilaštvu, te Sudu BiH kakvu "težinu" ima Ramićevo ranije priznanje zločina, odgovoreno je da "je Tužilaštvo BiH preuzelo u slučajevima ratnih zločina princip dokazivanja sličan tužilaštvo haškog Tribunala, a to znači da se koriste svi dostupni izvori i dokazi u svrhu dokazivanja zločina".
0 Comments:
Objavi komentar
<< Home