Sudbina

Ratni vojni i civilni invalid, zenički rudar Mehmed Jusić prije pet godina suočio se sa problemom deložacije iz stana, u kojem je živio sa petero djece i suprugom Remzijom. Nakon niza teških operacija, borac Armije je preživio rat, ali tada je sa stranica "Dnevnog avaza" poručio da će "teško preživjeti mir, jer njega, suprugu i petero djece čeka deložacija iz stana, a primanja nisu dovoljna ni da prežive, a kamoli plaćaju smještaj". Pet godina poslije, za dva i po mjeseca, porodica Jusić, skrhana problemima sa kojima se suočava, prvo je ostala bez hranioca porodice, a zatim i njegove supruge.
Ž4= Ismijavanja u općini
- Milion puta sam u Maleziji, gdje su me operisali, sebi govorio da neću ni sekunde čekati, nego nazad za Bosnu, ne sluteći šta će me čekati. Vjerovao sam u zakon, u red. Imam trideset godina staža, uključujući Armiju. Da mi je samo da ne dobijem alternativni smještaj iz kojeg ću sutra na cestu, kazao nam je tada Mehmed. Iako je imao priliku da u Maleziju dovede i porodicu, vratio se u Bosnu, vjerujući u pravdu. U Rudniku su rekli "da se obrati komisijama, da ima prioriteta...". U Općini Zenica su ih slali od vrata do vrata. - Kad je preselio babo, pokušavali smo da ostvarimo svoja prava, a u općini, Boračkoj, svugdje su nas slali od vrata do vrata, smijali se u lice. To je mamu ubilo, vidjela je da je nemoćna pred administracijom, pred sistemom koji ismijava poštene. Kad je mama pitala doktora zašto u bbinom smrtnom listu ne stoji da smrt ime veza sa njegovim invaliditetom, doktor je rekao da ona to ne može platiti, jer jedna njegova dijagnoza košta četiri, pet hiljada, a ona nema te pare, kaže Dženana. Petero djece Jusićevih ostalo je i bez majke prije sedam dana. Brigu o njima preuzeo je najbliži srodnik, dajdža Hasan, koji sa njihovom nenom živi u Travniku. U toku je procedura da on i formalno preuzme starateljstvo.
Umjesto prava na očeva primanja, Jusićevim je odbačena i tužba, jer je "podnosilac umro". Administraciji je trebalo dva dana da sazna da je Remzija umrla, a ni dva mjeseca nisu bila dovoljna da se podgovori na njen zahtjev da porodica preuzme primanja iza Mehmeda. Rudnik ne riješava stambeno pitanje, a državi je nedovoljno da je siromašni rudar uspio na pravi put izvesti petero svoje djece, od njih napraviti mlade ljude kojima se Zenica treba ponositi. - Gdjegod dođemo, šalju nas od vrata do vrata. Svi kažu da saosjećaju sa nama, znaju da je babo stradao u ratu, da su oboljeli od nepravde. Danas nam svi okreću leđa, kaže Fatima.
Proteklih pet godina Jusićeve je kontinuirano pomagao njihov sugrađanin Jasmin Duvnjak, kroz Asocijaciju mladih SDA i Lokalno omladinsko vijeće, čiji je prvi čovjek. Odnedavno je Jasmin poslanik u federalnom Parlamentu, te kaže da njemu ovakvi slučajevi - Ideali pravde su pokopani, kad su Jusićevi u pitanju. Dovoljno je čuti njihovu petogodišnju dramu, koja se ne vidi iza šaltera, iz fotelja. Učiniću sve da se Jusićima trajno riješi stambeno pitanje, da dobiju stipendije. Država mora preuzeti brigu o njima, treba reagovati sistema, a ne jednokratna pomoć, kaže Duvnjak.
Fatima je na birou, našla je prije nekoliko dana privremeni posao na tri mjeseca. Dženana je treća godina Metalurškog fakulteta. Dženita je završni, četvrti razred Hemijske tehničke škole. Zineta završava osnovnu školu ove godine, a Ismail četvrti razred. Svi su odlični učenici i studenti, a Fatima je uz pomoć dobrih ljudi našla tromjesečni, privremeni posao da bi prehranila sestre i brata.