Dimnjaci

Šuma dimnjaka izgrađenih u kompleksu Željezare nije više prepoznatljivi simbol Zenice. Dvadesetak stotinu i osamdesetmetarskih grdosija zauvijek je nestalo sa panoramskih kadrova Bilinopoljske doline. Većina dimnjaka-grdosija, kao i Željezare, građena je u periodu socijalističke revolucije, od sredstava i opreme dobijenih kao ratna odšteta od Njemačke iz Drugog svjetskog rata.
Prvi srušeni dimnjak, ratne 1992. godine, ući će u istoriju medijskog rata vođenog tokom perioda agresije na BiH. Vijest je objavila paljanske SRNA, "kako muslimani sami ruše Željezaru, da bi potom za to optužili Srbe". Međutim, pošto je postalo očigledno da ti dijelovi Željezare više nikad neće proraditi, jer su bili zastarjeli čak i kad su izgrađeni, tadašnji direktor Željezare Hamdija Kulović naložio je rušenje, da bi cigla iz dimnjaka bila upotrebljena za građenje stanova, doziđivanje i nadgrađivanje. - Direktor Kulović je sumnjao da se stometarska grdosija može srušiti da se ne oštete susjedni objekti, instalacije. Pala je i opklada između uprave i izvođača, kaže Mirsad Mešić, direktor kompanije "VM" koja je do sada srušila petnaestak grdosija u krugu Željezare. Proteklog vikenda "oborili" su bez problema i 45-metarski vodotoranj težak hiljadu tona. Umjesto za materijal, danas se dimnjaci koji su van stroja u Željezari ruše jer predstavljaju opasnost i smetnju za građenje novih pogona.
Danas u krugu Željezare i Mittala radi desetak dimnjaka, a tri stometarska, koja treba ukloniti, čekaju nalog i novac iz Općine Zenica. Šuma dimnjaka na prostoru Željezare, koji je veći od "ostatka" Zenice više ne postoji, a "drže se" samo oni koji su ili trebaju biti u funkciji integralne proizvodnje Mittal Steela. - Koliko mi znamo, potrebno je ukloniti još tri stometarska dimnjaka iz Radne zone, ali kada to neko naloži. Za rušenje jednog dimnjaka dovoljno je nekoliko kilograma eksploziva, dobra procjena i posao je gotov za pola sata, kaže Mešić.