Stupni Do, 14 godina kasnije

Mještani Stupnog Dola kod Vareša su se jučer, i pored jakog snijega i nevremena, prisjetili subote otprije četrnaest dvanaest godina, 23. oktobra 1993., kada je ubijeno njihovo selo, trideset osmero mještana, u snu. Fatiha i tevhid ma mezaru, cvijeće na hair česmi. Sedamnaest žena i petero djece, jedanaest zapaljenih živih osoba u jednoj kući, sedam staraca. Spaljeno 58 kuća i mjesna džamija. Najmlađa ubijena je bila dvogodišnja Sabina Likić, ubijeni su i trogodišnjaci Indira Žutić i Enis Likić, ali i 74-godišnji Salih.
Ejubu Likiću ubili su oca, majku, suprugu, dijete, brata, bratovu suprugu i bratovo dijete, rođake... Esadu Likiću ubijeni su supruga i dvoje djece. "Maturice" i "Apostoli", diverzantske jedinice HVO-a iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša i Kaknja, ali mještani kažu i Hrvati iz susjednih sela, jer su neki od mještana prozivani imenom. - Nažalost, umjesto o sjećanju na ubijene, na šehide, mi moramo govoriti da nisu sve kuće obnovljene, da ni ove godine, jer godišnjica nije pred izbore, političari uglkavnom šalju svoje "specijalne izaslanike", a malo ko dođe da se suoči sa ubijenim selom i preživjelim mještanima, kaže predsjednik mjesne zajednice Mufid Likić. Proučena je fatiha, jasin, učen je tevhid, a preživjeli su obišli i mezare u Hodžićima, Pomenićima i Dabravinama, gdje su sahranjeni neki od 38 ubijenih, te logor u Varešu, u kojem je bilo zatočeno 280 i ubijeno šest žitelja iz Vareša i okoline.

Za zločin u Stupnom dolu kao direktni komandant u Hagu je na 12 godina osuđen Ivica Rajić, dok je pred zeničkim Kantonalnim sudom, nepravomoćnom presudom kao komandant jedinice koja je počinila zločin, na petnaest godina osuđen Dominik Ilijašević Como, koji čeka konačnu, pravosnažnu presudu sa Vrhovnog suda Federacije. Niko od egzekutora još nije odgovarao.

Irena Kljajić i Amir Ibrović su, kako je rečeno, u ime odsutnog Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Žejlka Komšića položili cvijeće na spomen-česmu u selu, što je učinio i vareški načelnik Hamdo Fatić, koji je održao i kraći govor, baš kao i preživjeli mještanin Mufid Likić i predsjednik Kantonalnog saveza logoraša Ze - do kantona Šaban Ibraković.

Ubijeni su Edin (33) i Zejnil (61) Mahmutović, Samir Rahić (28), Indira Žutić (3), Šerifa Lulić (64). Ostali su se prezivali Likić. Vahidin (8), Membrura (13), Merima (34), Rašida (56), Mehmed (40), Lejla (51), Salih (74), Salko (52), Muamer (20), Rifet (26), Abdulah (57), Hatidža (51), Medina (27), Nevzeta (28), Ramiz (54), Hafa (61), Raifa (33), Šerif (55), Ibrahim (62), Munira (46), Džehva (63), Alija (62), Adis (17), Rasema (72), Šefko (51), Ramiz (57), Refika (53), Zehida (27), Enis (3), Vernest (27), Minheta (24), Sabina (2), Nazif (67).