Preživio strijeljanje

Sulejman Kahrimanović (64) iz Kozarca je preživio. Jedan je od dvanaest živih svjedoka jednog od najvećih zločina policije Republike Srpske. Danas živi u Norveškoj, ali svakog 21. avgusta dolazi na Korićanske stijene, iako kaže da je često izložen telefonskim prijetnjama i porukama "da se neće živ vratiti ako još jednom dođe i progovori". Drhtavim glasom poziva nas da se odmaknemo od litice, jer ne može ni gledati dolje. - Dovezli su nas oko pola pet popodne, izveli i poredali duž ceste. Kad je počelo pucati, nisam čekao nego sam se bacio dolje, pa šta bude. Uhvatio sam se za korijen jednog panja, i tako ostao četiri, pet sati. U međuvrmenu, bacali su bombe, pucali raflima, vrištali. Mene je po glavi zakačio jedan metak, ali sam ostao pri svijesti. Čekao da odu. Kad su se kamioni vratili pod svijetlima nazad putem uspuzao sam i naredna četiri dana lutao šumom. Našli su me na Babanovcu i prebacili u Skender Vakuf, pa u Merhamet u Banja Luku, odakle sam sa još petoricom Kozarčana koji su takođe preživjeli, a onda uhvaćeni, nakon 22 dana razmijenjen za Karlovac, Hrvatsku, prisjeća se vidno uzbuđen Sulejman. Njegovu priču ćutke su, oborena pogleda, sa nekoliko metara posmatrali policijaci RS-a.- Dolaziću svake godine, ako me ne smaknu, i svjedočiću, gdjegod budem. Dolaziću sve dok ih ne vidim iza rešetka, poručio je Sulejman.