Bralo, priznanje
Ekspertni tim federalne komisije za traženje nestalih na tragu je da, desetak godina nakon početka traganja, locira i identifikuje ostatke ugljenisanih tijela nekoliko od dvadeset dva ubijena i zapaljena tijela iz Kratina kod Busovače. Miroslav Cicko Bralo, koji je u utorak u Hagu pravosnažno osuđen na dvadeset godina zatvora, otkrio je lokaciju primarne grobnice, ali krajem 2005. komisija u šumi Podjasen kod Kratina nije našla gotovo ništa, osim ostatak odjeće, dječije zlatne naušnice, nekoliko sitnijih kostiju i zuba.
Porodice iz Nadioka (Vitez) i Lončara (Busovača), te dvojice mještana Viteza dovedenih u vikend-kuću iznad Bralinog rodnog sela Kratine, ubijeni u podrumu kuće, a onda dvadesetak metara dalje zapaljeni i zakopani. - Mjesecima se tragalo za istinom. Utvrdili smo da su tijela iskopana i prebačena za Kupres u kamionu-hladnjači. Odatle su, pod pretpostavkom da se radi o posve drugim osobama, ostaci 1997. godine prebačeni u Međine kod Mostara i ukopani. Pronađena su, sad se čeka DNK potvrda za šest "izolovanih" ostataka, od kojih je od nekih osoba ostao sasvim mali prepoznatljivi dio tijela, kost, vilica..., kaže naš sagovornik koji je bio uključen u potragu za ostacima tijela. Slučaj "Kratine" gotovo je istovjetan srebreničkom slučaju "Škorpioni", jer su Bralo i Ivica Ćićo Šafradin sa "saborcima" uhapsili civile, žene i djecu, zatvorili ih žive u vikend-kuću, o čemu postoje i materijalni dokazi, a potom strijeljali, pa zapalili, da bi prikrili zločin. Bralo je "progovorio" nakon deset godina skrivanja, i to nakon porodične tragedije, u kojoj su mu stradali supruga i kćerka.
- Ja sam čuvao stražu da neko ne pobjegne, a Ćićo je ubijao jedno po jedno. Ubijene su 22 osobe, četrnaestero iz Nadioka, šest iz Lončara, jedan Travničanin i jedan Vitežanin. Devetero su bili djeca, kazao je Bralo u Hagu. Ćićo Šafradin je poginuo kasnije u ratu, a identitet preostale trojice vojnika HVO-a, koji su bili sa njima, poznat je haškim istražiteljima. Bralo pak nije sarađivao u dijelu istrage oko izmještanja tijela jer navodno "za to nije ni znao", pa ostaje da se u narednim mjesecima utvrdi ko je naredio, te proveo "prenošenje" tijela iz grada u grad, da bi se prikrili dokazi o strašnom zločinu u Kratinama.
Porodice iz Nadioka (Vitez) i Lončara (Busovača), te dvojice mještana Viteza dovedenih u vikend-kuću iznad Bralinog rodnog sela Kratine, ubijeni u podrumu kuće, a onda dvadesetak metara dalje zapaljeni i zakopani. - Mjesecima se tragalo za istinom. Utvrdili smo da su tijela iskopana i prebačena za Kupres u kamionu-hladnjači. Odatle su, pod pretpostavkom da se radi o posve drugim osobama, ostaci 1997. godine prebačeni u Međine kod Mostara i ukopani. Pronađena su, sad se čeka DNK potvrda za šest "izolovanih" ostataka, od kojih je od nekih osoba ostao sasvim mali prepoznatljivi dio tijela, kost, vilica..., kaže naš sagovornik koji je bio uključen u potragu za ostacima tijela. Slučaj "Kratine" gotovo je istovjetan srebreničkom slučaju "Škorpioni", jer su Bralo i Ivica Ćićo Šafradin sa "saborcima" uhapsili civile, žene i djecu, zatvorili ih žive u vikend-kuću, o čemu postoje i materijalni dokazi, a potom strijeljali, pa zapalili, da bi prikrili zločin. Bralo je "progovorio" nakon deset godina skrivanja, i to nakon porodične tragedije, u kojoj su mu stradali supruga i kćerka.
- Ja sam čuvao stražu da neko ne pobjegne, a Ćićo je ubijao jedno po jedno. Ubijene su 22 osobe, četrnaestero iz Nadioka, šest iz Lončara, jedan Travničanin i jedan Vitežanin. Devetero su bili djeca, kazao je Bralo u Hagu. Ćićo Šafradin je poginuo kasnije u ratu, a identitet preostale trojice vojnika HVO-a, koji su bili sa njima, poznat je haškim istražiteljima. Bralo pak nije sarađivao u dijelu istrage oko izmještanja tijela jer navodno "za to nije ni znao", pa ostaje da se u narednim mjesecima utvrdi ko je naredio, te proveo "prenošenje" tijela iz grada u grad, da bi se prikrili dokazi o strašnom zločinu u Kratinama.
0 Comments:
Objavi komentar
<< Home